Skerozica u epizodi motivacija (1)

Zdravo drugari!

Vaša drugarica Sklerozica je juče uspješno odbranila master rad i postala master italijanskog jezika i književnosti, uža oblast prevođenje . I tako, nakon tri godine koje su u početku
bile pune entuzijazma i motivacije, a onda, zbog komplikacija i sabotaža koje su ono u čemu uživam pretvorile u nešto za šta jedva čekam da se završi, dobih ja moju devetku i završih sa ovim segmentom mog obrazovanja i sad mogu da se posvetim drugom master radu. O tome više nekom drugom prilikom.

E DAKLE…

Ovo mi je dalo ideju da bih mogla jedan tekstić da posvetim motivaciji. Ukratko, ja postojanje dijagnoze ne vidim kao nešto što će da mi uskrati pravo na školovanje. Zaista ne vidim. Ustvari, ovo me vraća na jedan od mojih stavova koji nema namjeru da se promijeni. HOĆU SVE I POTRUDIĆU SE DA TO “SVE” I DOBIJEM!!! Odmah da se ogradim, svako od nas ima svoje “sve”, i ne mora da znači da u svačije “sve” spadaju iste stvari, pa školovanje (čitaj dva doktorata) možda nije ono čemu stremite ali shvatate šta hoću da kažem. 🙂 MENI MOJA DIJAGNOZA NEĆE ZABRANITI DA RADIM STVARI U KOJIMA UŽIVAM. Dobro, možda neke hoće (na primjer sviranje gitare), ali neke neće pa koliko god da se trudila.

 

TIM POVODOM

Tim povodom, odlučih da spomenem motivaciju i psihičku snagu kao dvije apsolutno neophodne stvari koje, jelte, svako ond nas mora da ima. Eeeej, Sklerozice, lakše malo, ja to ne mogu!!! Izvinite, Sklerozica ne zna šta znači kombinacija ne+mogu. Svi dijelovi tijela su slobodni da ne mogu i da dižu ne znam ni ja kakve štrajkove i ustanke, ali je glava uvijek i samo pod mojom kontrolom. Ja sam sebi nakamarala toliko obaveza da NEMAM VREMENA DA BUDEM U DEPRESIJI!!! I ne volim ljude koji se bez borbe predaju. Ako sam mogla za jedan ljetni raspust da spremim 14 predmeta (prosjek 4,25) i da, svega dvije godine kasnije, sa neurološkim skorom 9 u bolnici poožim šest ispita (5×10 + 1×6), smatram da imam apsolutno svako pravo da pričam o motivaciji i psihičkoj snazi.

I da, dodatna informacija, daleko je sve ovo od mog jedinog sna, ali o snovima više u nekom drugom tekstu. I izvinite što sam bila malo drska i malo bezobrazna, stvarno nisam htjela da bilo koga uvrijedim, samo sam se umorila od svih ljudi (i oboljelih i zdravih) koji se predaju bez borbe, a srela sam ih mnogo.

Za ovaj put toliko. Voli vas,
Sklerozica 🙂

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s